Rezultati 6.turnira DYP ZG FABI Lige - route66 - 26/27
DEVČIĆ uzvraća udarac i osvaja svoj prvi ovosezonski DYP.
ZG FaBi DYP liga, 6. kolo: izvještaj
Bila je topla jesenja večer. Mjesec je provirio iznad čempresa koji okružuju Route, a crno-zeleni igrači Leonharta pomaknuli su se sa strane, udobno smjestili na svojim šipkama i sredinu podija prepustili kolegama u crveno-plavim FaBi dresovima. Znali su da će se, u trenutku kad kazaljke otkucaju 20:00, dogoditi nešto posebno.
Dogodio se – još jedan Routorak. Barem ako je pitati 13 ostalih igrača. No, ako je pitati onog četrnaestog, koji se odaziva na ime Dan Devčić, tog 20. listopada 2026. dogodila se – povijest.
Dan za Danov san
Dan je ovog puta došao do samog vrha. Nije pokazivao neke lude, nikad viđene poteze poput snakea lijevom rukom ili mističnog 2-4 udarca. Pokazao je nešto puno teže od toga – koncentraciju da cijeli turnir, od početka do samoga kraja, odigra s potpunim fokusom. Svoju nabrijanost uspio je kanalizirati na pravi način. Vikao je „Toooooooo”, „Vesna” i „Ajmooo” kad ga je zabio. Kad ga je primio, derao se „HSNS lopovi”. Ne znamo što su mu krivi dečki iz firme High Speed Network Services, možda mu optika doma ne radi najbolje. Ali uglavnom se Dan veselio jer išlo ga je baš dobro.
Par redaka o onim dobrima
Luka Vještica u Route je stigao u majici s već isprintanim svojim likom, natpisom „Povratak šampiona” i rashlađenim bezalkoholnim pjenušcem spremnim za otvaranje u 23:00. Naručio je i fotografe, ali oni su, kad su kazaljke otkucale ta 23 sata, zabilježili kako Luka sportski čestita Danu, koji se pozicionirao dva mjesta iznad. Vještica se konačno vraća svojoj igri, ali konkurencija je ove sezone žešća nego ikad prije. Bit će da se nešto i vježbalo u Športskom centru Route.
U vječito mijenjajućem svemiru koji nas okružuje postoji tek nekoliko konstanti. Brzina svjetlosti iznosi 299.792.458 metara u sekundi. Zbroj kutova u trokutu je 180 stupnjeva, a Tin Kujundžić utorkom je uvijek među najboljima. Sinoć drugi. Zvijezde se rađaju i umiru, civilizacije nastaju i nestaju, ali neke se stvari jednostavno ne mijenjaju.
Kad je Matija Pažulinec, najpreciznija lijeva ruka Routea, pogledao krajnji rezultat i vidio da je završio četvrti, a ne prvi ili drugi kao skoro uvijek dosad, imao je poseban izraz u očima. Čini se da se zakleo i sebi i Bogu i narodu da se idući put vraća – s osvetom.
Bojan Mihaljević nikad ne dođe na početak DYP-a i uvijek ima koju tekmu manje. Loše za njega, ali dobro za sve nas ostale jer i sa samo osam odigranih partija zasjeo je na peto mjesto. Uvijek u zraku ostaje visjeti ono – što bi bilo da odigra sve tekme? Možda i namjerno ne dođe, već čeka na parkingu ispred Routea, samo da bi mogao ušetati sa zakašnjenjem jer voli on tu dozu mistike koja ga okružuje.
Zlatko Grajner, koji je već bio pomalo i demotiviran jer je zauzimao dno tablice, sinoć je bio odličan. Kući je otišao sa šestim mjestom i prvim pravim bodovima u džepu.
Bit će bolje. Valjda.
Marko Tovernić, pak, nije bio sasvim svoj. Čovjek koji se u obrani nepogrešivo postavlja na mjesto i prije nego što je napadač znao da će tamo pucati, sinoć je bio uspavan. Vrijeme reakcije bilo mu je dugo za igrača takvog kalibra, pa je često reagirao tek nakon što je loptica od njegovog gola već stigla do otvora za vađenje loptica. Kaže da je svirao trombon od jedan popodne, pa je na DYP došao sav iscrpljen i s pomalo staklastim očima od puhanja. Čak i takav, izmučen i ranjen, odigrao je bolje od 50% ostalih igrača.
Miljenko Risek u ovako oštroj konkurenciji bio je osmi, Dario „igrao sam bolje nego što to pokazuje rezultat” Todorović bio je deveti. Domagoj Fuček Fuxi jedanaesti, Siniša Jovanov Simke, koji još lovi formu, dvanaesti, a Vlado Bister trinaesti. Svoje rukavice još uvijek nije ugrijao na radnu temperaturu, ali ide prema tome. Ima među ovom petoricom potencijala za bolje plasmane- možda već 27. 10.
Awwwww
Deseto i četrnaesto, posljednje mjesto- posvećujemo ljubavi koja je uzvisila 6. kolo ZG FaBi DYP-a. Boženu i Krešu Nemec stolni je spojio, a odlučili su do Routea doći zajedno i za stolom obnoviti zavjete. Igrali su oni nesmiljeno, nema tu nikakve sumnje. Bole Top tukla je i iz obrane i iz napada, a Krešo je trpao one svoje 1-2 udarce koje ne vidiš, samo ih čuješ i osjetiš negdje u bubrezima. Ali bodovi im nisu bili toliko bitni, bilo je jasno da je ovo njihova posebna noć koju su, pred dragon ljudima, odvojili jedno za drugo. Svi su čekali trenutak kad će njih dvoje zaigrati zajedno. Kad su konačno stali jedno pored drugoga, a dva se para usana počela približavati u poljubac, vrijeme kao da je stalo. Partija na drugom stolu spontano se zaustavila, svi su raznježeno promatrali, a čak je i vječito ozbiljni Leonhartov crni golman malo zasuzio iz svog plastičnog oka.
Ali romantični je trenutak naprasno prekinuo urlik – „Toooo!”. Marko Tovernić shvatio je da je njegov suigrač minutu i pol prije zabio gol, pa je krenuo slaviti.
Uglavnom, bila je to jedna sasvim lijepa stolnonogometna noć u kojoj nije bilo prevelike gužve, ali su se igrale dobre tekme, a ljudi su se fino podružili i između partija. Bilo je baš nekako kako treba biti. Ponovilo se.
DEVČIĆ uzvraća udarac i osvaja svoj prvi ovosezonski DYP.
ZG FaBi DYP liga, 6. kolo: izvještaj
Bila je topla jesenja večer. Mjesec je provirio iznad čempresa koji okružuju Route, a crno-zeleni igrači Leonharta pomaknuli su se sa strane, udobno smjestili na svojim šipkama i sredinu podija prepustili kolegama u crveno-plavim FaBi dresovima. Znali su da će se, u trenutku kad kazaljke otkucaju 20:00, dogoditi nešto posebno.
Dogodio se – još jedan Routorak. Barem ako je pitati 13 ostalih igrača. No, ako je pitati onog četrnaestog, koji se odaziva na ime Dan Devčić, tog 20. listopada 2026. dogodila se – povijest.
Dan za Danov san
Dan je ovog puta došao do samog vrha. Nije pokazivao neke lude, nikad viđene poteze poput snakea lijevom rukom ili mističnog 2-4 udarca. Pokazao je nešto puno teže od toga – koncentraciju da cijeli turnir, od početka do samoga kraja, odigra s potpunim fokusom. Svoju nabrijanost uspio je kanalizirati na pravi način. Vikao je „Toooooooo”, „Vesna” i „Ajmooo” kad ga je zabio. Kad ga je primio, derao se „HSNS lopovi”. Ne znamo što su mu krivi dečki iz firme High Speed Network Services, možda mu optika doma ne radi najbolje. Ali uglavnom se Dan veselio jer išlo ga je baš dobro.
Par redaka o onim dobrima
Luka Vještica u Route je stigao u majici s već isprintanim svojim likom, natpisom „Povratak šampiona” i rashlađenim bezalkoholnim pjenušcem spremnim za otvaranje u 23:00. Naručio je i fotografe, ali oni su, kad su kazaljke otkucale ta 23 sata, zabilježili kako Luka sportski čestita Danu, koji se pozicionirao dva mjesta iznad. Vještica se konačno vraća svojoj igri, ali konkurencija je ove sezone žešća nego ikad prije. Bit će da se nešto i vježbalo u Športskom centru Route.
U vječito mijenjajućem svemiru koji nas okružuje postoji tek nekoliko konstanti. Brzina svjetlosti iznosi 299.792.458 metara u sekundi. Zbroj kutova u trokutu je 180 stupnjeva, a Tin Kujundžić utorkom je uvijek među najboljima. Sinoć drugi. Zvijezde se rađaju i umiru, civilizacije nastaju i nestaju, ali neke se stvari jednostavno ne mijenjaju.
Kad je Matija Pažulinec, najpreciznija lijeva ruka Routea, pogledao krajnji rezultat i vidio da je završio četvrti, a ne prvi ili drugi kao skoro uvijek dosad, imao je poseban izraz u očima. Čini se da se zakleo i sebi i Bogu i narodu da se idući put vraća – s osvetom.
Bojan Mihaljević nikad ne dođe na početak DYP-a i uvijek ima koju tekmu manje. Loše za njega, ali dobro za sve nas ostale jer i sa samo osam odigranih partija zasjeo je na peto mjesto. Uvijek u zraku ostaje visjeti ono – što bi bilo da odigra sve tekme? Možda i namjerno ne dođe, već čeka na parkingu ispred Routea, samo da bi mogao ušetati sa zakašnjenjem jer voli on tu dozu mistike koja ga okružuje.
Zlatko Grajner, koji je već bio pomalo i demotiviran jer je zauzimao dno tablice, sinoć je bio odličan. Kući je otišao sa šestim mjestom i prvim pravim bodovima u džepu.
Bit će bolje. Valjda.
Marko Tovernić, pak, nije bio sasvim svoj. Čovjek koji se u obrani nepogrešivo postavlja na mjesto i prije nego što je napadač znao da će tamo pucati, sinoć je bio uspavan. Vrijeme reakcije bilo mu je dugo za igrača takvog kalibra, pa je često reagirao tek nakon što je loptica od njegovog gola već stigla do otvora za vađenje loptica. Kaže da je svirao trombon od jedan popodne, pa je na DYP došao sav iscrpljen i s pomalo staklastim očima od puhanja. Čak i takav, izmučen i ranjen, odigrao je bolje od 50% ostalih igrača.
Miljenko Risek u ovako oštroj konkurenciji bio je osmi, Dario „igrao sam bolje nego što to pokazuje rezultat” Todorović bio je deveti. Domagoj Fuček Fuxi jedanaesti, Siniša Jovanov Simke, koji još lovi formu, dvanaesti, a Vlado Bister trinaesti. Svoje rukavice još uvijek nije ugrijao na radnu temperaturu, ali ide prema tome. Ima među ovom petoricom potencijala za bolje plasmane- možda već 27. 10.
Awwwww
Deseto i četrnaesto, posljednje mjesto- posvećujemo ljubavi koja je uzvisila 6. kolo ZG FaBi DYP-a. Boženu i Krešu Nemec stolni je spojio, a odlučili su do Routea doći zajedno i za stolom obnoviti zavjete. Igrali su oni nesmiljeno, nema tu nikakve sumnje. Bole Top tukla je i iz obrane i iz napada, a Krešo je trpao one svoje 1-2 udarce koje ne vidiš, samo ih čuješ i osjetiš negdje u bubrezima. Ali bodovi im nisu bili toliko bitni, bilo je jasno da je ovo njihova posebna noć koju su, pred dragon ljudima, odvojili jedno za drugo. Svi su čekali trenutak kad će njih dvoje zaigrati zajedno. Kad su konačno stali jedno pored drugoga, a dva se para usana počela približavati u poljubac, vrijeme kao da je stalo. Partija na drugom stolu spontano se zaustavila, svi su raznježeno promatrali, a čak je i vječito ozbiljni Leonhartov crni golman malo zasuzio iz svog plastičnog oka.
Ali romantični je trenutak naprasno prekinuo urlik – „Toooo!”. Marko Tovernić shvatio je da je njegov suigrač minutu i pol prije zabio gol, pa je krenuo slaviti.
Uglavnom, bila je to jedna sasvim lijepa stolnonogometna noć u kojoj nije bilo prevelike gužve, ali su se igrale dobre tekme, a ljudi su se fino podružili i između partija. Bilo je baš nekako kako treba biti. Ponovilo se.
Naša web stranica koristi kolačiće ("cookies"). Klikom na gumb "Prihvaćam", korisnik daje izravna prava pristanka za pohranu kolačića ("cookies") na svom uređaju.