Rezultati 5.turnira DYP ZG FABI Lige - route66 - 26/27
Borbu utorkom zapaprio je BRAJKOVIĆ uzevši svoje prvo ovosezonsko zlato.
Izvještaj:
ZG Fabi DYP Liga, 5. kolo: izvještaj
Nikad dosad utakmice nisu bile tako pozorno praćene. Laptop s tablicom koja se neprekidno mijenjala gledao se kao da je na njemu prijenos finala Lige prvaka ili Sedme noći. Utakmice su se pratile sa strane, grizli su se nokti i čekali raspleti partija jer jedna obrana, jedan briljantan potez ili jedan krumpir koji bi mogao ući odlučivao je o tome tko će na kraju biti prvi, tko drugi, a tko čak i peti.
Kad na turnir dođe 19 igrača, kola je manje, a gužva u šesnaestercu veća.
Onaj tko je možda najviše grizao nokte, najglasnije slavio svoje golove i proklinjao sudbu nad onim primljenima zove se Dan Devčić. Uvijek temperamentan, uvijek nabrijan i malo kad ovako spreman. Od početka je suvereno zgrabio ručke, zasjeo na sam vrh tablice i tek se povremeno na njemu izmjenjivao s drugima.
Cijelu večer konstantno je igrao dobro. Znao je da ga Matija Pažulinec goni k'o đavo, a Matija zna kako zasjesti na tron i igra u ozbiljnoj formi. Nije ovo bila večer za prosipanje bodova.
Osobito zato što su se za sam vrh borili i Marko Tovernić i Tin Kujundžić – igrači koji ne dopuštaju da im bodovi klize niz prste.
Rijetko je kad bilo ovako gusto.
Koliko je gusto zapravo bilo? Pokazalo se to nakon što su odigrane sve utakmice i kad je prilikom usklađivanja konačnog poretka dodatno uključena opcija Average points koja se sakrila. Ona je pokazala da je od igrača s 12 bodova Tin odigrao za nijansu bolje od Dana i Tovara. Matija je bio suvereno drugi, Tin malo manje suvereno treći, Dan četvrti (koštao ga je poraz u zadnjoj partiji), a Tovar peti. Nikad dosad nismo imali ovako uzbudljivo kolo- ali to uvijek kažemo.
Čuvari zlatne sredine
A kakva su se još imena s deset bodova upisala na mjesta od šestog do osmog? Sami teškaši – Bojan Mihaljević, Ante Prstec i Massimo Gruičić.
Bojan je pritom svojih deset bodova zgrabio u samo sedam partija i time zauzeo šesto mjesto. Prstec je završio sedmi, Mass osmi.
Siniša Jovanov i Miljenko Risek imaju dovoljno životnog i igračkog iskustva da znaju kad mlađima i nabrijanima treba prepustiti stres ganjanja najviših pozicija. Iskusno su pustili one vrelije krvi da se tuku, a oni se fino smjestili na deveto i deseto mjesto.
Znaju da je sezona još duga i da ne treba odmah izgorjeti u htijenju i nastojanju.
Za ženama, tramvajima i rezultatima se ne juri – oni sami dolaze kad je pravo vrijeme.
U redu, tramvaji dođu. Dođu i rezultati.
Ali žene nešto slabo, a rečeno nam je svima na početku da je stolni pravi magnet.
Posrtanje favorita i mezimaca kladionica
Luka Vještica, prošlogodišnji dominantni prvak, bog i batina i čovjek koji je inzistirao da mu se prije svakog turnira pored stola serviraju zrele trešnje i topli cappuccino, u ozbiljnoj je krizi.
Oni zločestiji rekli bi da je magija prestala onog trenutka kad više nije on taj koji upisuje rezultate. No mi koji ga bolje poznajemo znamo da senzibilnog Luku pogađaju stvari oko njega, što mu odvlači fokus. Rat u Ukrajini, pad cijene bitcoina, rudarski štrajk u Gvatemali, zločesti lovci koji su ubili Bambijevu mamu. Sve ga je to pogodilo i gurnulo na 11. mjesto.
Odmah iza njega smjestio se Miro Radić, a novi igrač Tomislav Teški bome je sasvim solidnim 13. mjestom fino otežao večer onima koji su ostali iza njega- Domagoju Kraljiću i Nikoli Čizminu.
Dolazimo sad do ljudi koji su samo nekoliko dana ranije osvajali medalje. Stara narodna poslovica kaže: Tko visoko po Pazinima leti, na dno tablice pada.
Zlatko Miletić u konkurenciji je parova na državnom turniru poletio najviše moguće – do samog trona – dok je Domagoj Fuček Fuxi na DYP-u Pro lige bio drugi. Ovdje su ipak podbacili.
Jesu li bili emocionalno ispražnjeni od velikih uspjeha? Jesu li samo bili fizički iscrpljeni? Suviše opijeni sjajem medalja? Teško je reći što je presudilo, ali nek' su dečki malo bodova dali i drugima – da se raja veseli.
Dario Todorović nije se veselio ni ponosio plasmanom, ali otkrio je da je stolni nogomet ionako za luzere. Vođenje statistika, ispunjavanje Excel tablica i ganjanje ljudi za novce puno su uzvišeniji od primitivnog mlaćenja skliske loptice po stolu. Žao mu je jedino što to nije shvatio kad je bio dvadesetak godina mlađi, pa bi umjesto bančenja, putovanja, glazbenih festivala i vrućih stolnonogometnih susreta s Nives Celzijus neprospavane noći provodio u WhatsApp grupi Hrvatska DYP liga 2026/27. Jer tamo je život.
Fuxi i Zlatko Grajner, za vas imamo lošu vijest. Vama nikakva postavka u aplikaciji niti hakiranje ovog puta ne mogu pomoći da vas dignu s predzadnjeg i zadnjeg mjesta. Sori, dečki 
I to je uglavnom to za ovaj izvještaj.
Ostalo je još jedno malo pitanje – pa tko je, na kraju, pobijedio?
Čovjek koji je došao tiho, briljantno odigrao turnir, nakon svoje posljednje partije – koju je, naravno, pobijedio – fino pozdravio sve i otišao. Propustio je priliku da se malo hvali, uživa u tapšanjima i hrani zavidnim pogledima.
Njemu to ne treba.
Ime neviđenog kulera među šampionima je – Luka Brajković.
Brajko, ti se možda ne hvališ, pa ćemo te nahvaliti ovdje. Bravo, šampione!
Samo znaj da drugi već kuju zavjere i opasne planove kako da te svrgnu. Sportske trgovine šalju izvještaje kako je skočila prodaja steroida, kevlarskih rukavica i guma za vježbanje podlaktica.
Tko preživi idući Routorak – pričat će.
Ili neće – ako opet na kraju pobijedi Brajko.
Borbu utorkom zapaprio je BRAJKOVIĆ uzevši svoje prvo ovosezonsko zlato.
Izvještaj:
ZG Fabi DYP Liga, 5. kolo: izvještaj
Nikad dosad utakmice nisu bile tako pozorno praćene. Laptop s tablicom koja se neprekidno mijenjala gledao se kao da je na njemu prijenos finala Lige prvaka ili Sedme noći. Utakmice su se pratile sa strane, grizli su se nokti i čekali raspleti partija jer jedna obrana, jedan briljantan potez ili jedan krumpir koji bi mogao ući odlučivao je o tome tko će na kraju biti prvi, tko drugi, a tko čak i peti.
Kad na turnir dođe 19 igrača, kola je manje, a gužva u šesnaestercu veća.
Onaj tko je možda najviše grizao nokte, najglasnije slavio svoje golove i proklinjao sudbu nad onim primljenima zove se Dan Devčić. Uvijek temperamentan, uvijek nabrijan i malo kad ovako spreman. Od početka je suvereno zgrabio ručke, zasjeo na sam vrh tablice i tek se povremeno na njemu izmjenjivao s drugima.
Cijelu večer konstantno je igrao dobro. Znao je da ga Matija Pažulinec goni k'o đavo, a Matija zna kako zasjesti na tron i igra u ozbiljnoj formi. Nije ovo bila večer za prosipanje bodova.
Osobito zato što su se za sam vrh borili i Marko Tovernić i Tin Kujundžić – igrači koji ne dopuštaju da im bodovi klize niz prste.
Rijetko je kad bilo ovako gusto.
Koliko je gusto zapravo bilo? Pokazalo se to nakon što su odigrane sve utakmice i kad je prilikom usklađivanja konačnog poretka dodatno uključena opcija Average points koja se sakrila. Ona je pokazala da je od igrača s 12 bodova Tin odigrao za nijansu bolje od Dana i Tovara. Matija je bio suvereno drugi, Tin malo manje suvereno treći, Dan četvrti (koštao ga je poraz u zadnjoj partiji), a Tovar peti. Nikad dosad nismo imali ovako uzbudljivo kolo- ali to uvijek kažemo.
Čuvari zlatne sredine
A kakva su se još imena s deset bodova upisala na mjesta od šestog do osmog? Sami teškaši – Bojan Mihaljević, Ante Prstec i Massimo Gruičić.
Bojan je pritom svojih deset bodova zgrabio u samo sedam partija i time zauzeo šesto mjesto. Prstec je završio sedmi, Mass osmi.
Siniša Jovanov i Miljenko Risek imaju dovoljno životnog i igračkog iskustva da znaju kad mlađima i nabrijanima treba prepustiti stres ganjanja najviših pozicija. Iskusno su pustili one vrelije krvi da se tuku, a oni se fino smjestili na deveto i deseto mjesto.
Znaju da je sezona još duga i da ne treba odmah izgorjeti u htijenju i nastojanju.
Za ženama, tramvajima i rezultatima se ne juri – oni sami dolaze kad je pravo vrijeme.
U redu, tramvaji dođu. Dođu i rezultati.
Ali žene nešto slabo, a rečeno nam je svima na početku da je stolni pravi magnet.
Posrtanje favorita i mezimaca kladionica
Luka Vještica, prošlogodišnji dominantni prvak, bog i batina i čovjek koji je inzistirao da mu se prije svakog turnira pored stola serviraju zrele trešnje i topli cappuccino, u ozbiljnoj je krizi.
Oni zločestiji rekli bi da je magija prestala onog trenutka kad više nije on taj koji upisuje rezultate. No mi koji ga bolje poznajemo znamo da senzibilnog Luku pogađaju stvari oko njega, što mu odvlači fokus. Rat u Ukrajini, pad cijene bitcoina, rudarski štrajk u Gvatemali, zločesti lovci koji su ubili Bambijevu mamu. Sve ga je to pogodilo i gurnulo na 11. mjesto.
Odmah iza njega smjestio se Miro Radić, a novi igrač Tomislav Teški bome je sasvim solidnim 13. mjestom fino otežao večer onima koji su ostali iza njega- Domagoju Kraljiću i Nikoli Čizminu.
Dolazimo sad do ljudi koji su samo nekoliko dana ranije osvajali medalje. Stara narodna poslovica kaže: Tko visoko po Pazinima leti, na dno tablice pada.
Zlatko Miletić u konkurenciji je parova na državnom turniru poletio najviše moguće – do samog trona – dok je Domagoj Fuček Fuxi na DYP-u Pro lige bio drugi. Ovdje su ipak podbacili.
Jesu li bili emocionalno ispražnjeni od velikih uspjeha? Jesu li samo bili fizički iscrpljeni? Suviše opijeni sjajem medalja? Teško je reći što je presudilo, ali nek' su dečki malo bodova dali i drugima – da se raja veseli.
Dario Todorović nije se veselio ni ponosio plasmanom, ali otkrio je da je stolni nogomet ionako za luzere. Vođenje statistika, ispunjavanje Excel tablica i ganjanje ljudi za novce puno su uzvišeniji od primitivnog mlaćenja skliske loptice po stolu. Žao mu je jedino što to nije shvatio kad je bio dvadesetak godina mlađi, pa bi umjesto bančenja, putovanja, glazbenih festivala i vrućih stolnonogometnih susreta s Nives Celzijus neprospavane noći provodio u WhatsApp grupi Hrvatska DYP liga 2026/27. Jer tamo je život.
Fuxi i Zlatko Grajner, za vas imamo lošu vijest. Vama nikakva postavka u aplikaciji niti hakiranje ovog puta ne mogu pomoći da vas dignu s predzadnjeg i zadnjeg mjesta. Sori, dečki
I to je uglavnom to za ovaj izvještaj.
Ostalo je još jedno malo pitanje – pa tko je, na kraju, pobijedio?
Čovjek koji je došao tiho, briljantno odigrao turnir, nakon svoje posljednje partije – koju je, naravno, pobijedio – fino pozdravio sve i otišao. Propustio je priliku da se malo hvali, uživa u tapšanjima i hrani zavidnim pogledima.
Njemu to ne treba.
Ime neviđenog kulera među šampionima je – Luka Brajković.
Brajko, ti se možda ne hvališ, pa ćemo te nahvaliti ovdje. Bravo, šampione!
Samo znaj da drugi već kuju zavjere i opasne planove kako da te svrgnu. Sportske trgovine šalju izvještaje kako je skočila prodaja steroida, kevlarskih rukavica i guma za vježbanje podlaktica.
Tko preživi idući Routorak – pričat će.
Ili neće – ako opet na kraju pobijedi Brajko.
Naša web stranica koristi kolačiće ("cookies"). Klikom na gumb "Prihvaćam", korisnik daje izravna prava pristanka za pohranu kolačića ("cookies") na svom uređaju.